Kalifornijska pastrmka (oncorhynchus mykiss) oblikom tijela sliči na potočnu pastrmku. U usporedbi s potočnom pastrmkom tijelo je malo više, a lateralno bolje spljošteno. Glava joj je nešto uža, a usta su manja. Gornja čeljust seže do ispod oka ili premašuje zadnji dio oka. Repna peraja je urezana, osim u starijih i velikih jedinki kod kojih je ravna ili zaobljena. Ova vrsta je alohotna u slivu rijeke Lašve i česta je pojava u vodotoku zbog ribogojilišta koje uzgaja ovu vrstu, te napominjemo članove da za ovu vrstu nema lovostaja niti ikakvih ograničenja u pogledu uzrasta niti broja ulovljenih jedinki. 

Lokalni nazivi: Kalifa
Max. dužina i težina: do 70 cm - do 15,8 kg
Lovostaj na Lašvi: nema ograničenja (alohotna vrsta). Minimalna mjera: nema ograničenja

OPIS I GRAĐA

Što se tiče građe nešto je šira i snažnija od potočne pastrmke. Tijelo, uključujući i peraja, prekriveno je tamnim pjegama (vidljivim i na leđnim i analnim i repnim perajama) i vretenasto, kao i u svih članova obitelji Salmonidae. U usporedbi sa potočanom ima šire tijelo prekriveno brojnijim malim krljuštima kao i manju glavu koja završava nešto manjim ustima. Leđa su tamnozelene boje, a po bokovima (koji ponekad srebrnkasto svjetlucaju) se pruža šarena linija duginih boja koja vuče na crveno, od škržnog poklopca do repne peteljke (zbog čega je u nekim jezicima zvana "pastrmka duginih boja" ili dužičasta), a boja linije ovisi o veličine jedinke i od staništa. Trbuh je bijel, a ponekad žućkast ili ružičast. Zbog toga je zovu i dužičasta pastrmka.

NAVIKE, STANIŠTE, RASPROSTRANJENOST

Porijeklom je iz SAD (Kalifornija, Kanada, Sjeverna Amerika). Na naše prostore stigla je 1893. godine kada su njome poribljena neke naše vode. U postojbini je predmet velike strasti i dubokog poštovanja zbog iznimne ratobornosti i veličine koju može dostići. Ubrzo se proširila kako u rijekama tako i u jezerima, a živi životom naše potočare. Masovno se gaji u ribnjacima uglavnom zbog toga što dobro podnosi temperaturu i do 25 ºC. U prirodi se razmnožava samo na točno određenim mjestima, prvenstveno u Pirinejima. Ne zadržava se u otvorenim vodama. Manje je zahtjevna od potočare vezano za količinu i temperaturu vode. U nekim vodama postiže maksimalnu težinu i do 10kg, ako ne bude ulovljena, budući da je velika grabljivica i nasrće na sve mamce. Trofejima se smatraju i tri puta manji primjerci. Prosječna lovna težina je od 200 do 900 grama. Kao mala hrani se planktonom i sitnim vodenim životinjama, a kasnije prelazi na krupniju hranu. Kad ostari, postaje grabljivica i drugoj ribi ne dozvoljava da dođe do hrane. U njoj se krije proždrljivac vrlo hitrih, ali i gracioznih pokreta. Najduže boravi u sredini vodene površine, gdje se stalno vrti u krug - čas na dnu, čas na površini, čas između dva vodena sloja. U rijekama traži dublje zone i pretražuje sve skrivene kutke svog novog staništa. Kako vrijeme odmiče, ima tendenciju spuštanja nizvodno. Od rođenja u uzgajalištu, kalifornijske pastrmke žive zajedno, više ili manje stisnute jedna uz drugu. Kad ih puste na slobodu, ta im navika ostane. Rijetko žive same. Njihov instinkt grupe, koji su stekle tijekom odrastanja, suviše je jak. Kada se nađu u prirodnoj sredini, jedu gotovo sve što nađu, ličinke, najrazličitije insekte, crve, rakove, mlađ i manje ribe.

RAZMNOŽAVANJE

U postojbini se razmnožava u trećoj godini života za ženke, a u drugoj godini za mužjake. Mrijesti se u rano proljeće mart (čak i novembar- april), pa sve do maja, u gornjim dijelovima rijeka pri temperaturi vode 10-15 stepeni C). Tada po tijelu dobiva još izražajnije boje, tzv. mrijestni osip, kada postaje prava ljepotica. U to vrijeme mijenja i boju mesa i dobiva jači riblji miris. Izleže od 500 do 5.000 jaja. Kada ih mužjak oplodi, inkubacija traje dva do tri mjeseca, a ponekad i više, ovisno o temperaturi vode. Mlađ raste brzo, hraneći se insektima i njihovim ličinkama. Spolno je zrela između druge i treće godine kad je dugačka 20-25cm.

MAMCI I PRIBOR ZA LOV

Kalifornijska pastrmka je cijenjena jestiva riba i vrlo žilav borac, bori se za slobodu po svaku cijenu, pa nekada zna iskočiti iz vode i metar u visinu. U tom slučaju potrebna je velika opreznost prilikom izvlačenja. Uspješno se lovi mušičarenjem, a što se tiče varalica, preporučuju se leptiri (0-3.), debljina najlona je 0,25 do 0,33 mm i vobleri manjih dimenzija.